Geofizička arheološka istraživanja na nalazištu Ferenčica

U neposrednoj blizini Preloga nalazi se arheološko nalazište Ferenčica koje se može temeljem dosadašnjih istraživanja datirati u 3. i 4. stoljeće. Arheološka istraživanja na lokalitetu provedena su u nekoliko navrata u malim razmjerima. Istraživanja su rezultirala pronalaskom zidanih struktura većeg obujma, građevnog materijala, klesanog kamena, fragmenata keramičkog posuđa, stakla, rimskog novca iz 4. stoljeća i vrijednog primjerka rimske sjekire. Pronađeni ostaci vanjskog ili ogradnog zida okarakterizirani su kao možebitna rimska ruralna vila (villa rustica). Rimska gospodarska kuća – villa rustica je poljoprivredno imanje u kojoj su povezani gospodarski i stambeni objekti. Arheološkom nalazištu Ferenčica dodijeljena je preventivna zaštita unutar Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Prema tome, Ferenčica je lokalitet od velikog značaja za Republiku Hrvatsku, Grad Prelog i Međimursku županiju.
Prva pokusna arheološka istraživanja provedena su 1963., a na temelju tada pronađenih pokretnih nalaza i terenskog pregleda, Ferenčica je okarakterizirana kao veće rimsko nalazište. Opsežnija arheološka istraživanja uslijedila su 1979. g. u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec, a tom su prilikom otkrivene tlocrtne konture većeg objekta, točnije temeljni zidovi od oblutaka interpretirani kao ostaci vanjskog ili ogradnog zida većeg rimskog ruralnog kompleksa. Godine 2005. Muzej Međimurja Čakovec provodi manja istraživanja na sjevernom dijelu nalazišta, oko 40 m zapadno od sonde iz 1979. g. Tom je prilikom također pronađen temeljni zid, koji je prema smještaju, dimenzijama i načinu gradnje interpretiran kao nastavak vanjskog zida otkrivenog 1979. g. Od pokretnih nalaza pronađen je uglavnom rimski građevni materijal i manja količina ulomaka rimskog keramičkog posuđa.
Kako je temeljem dosadašnjih arheoloških radova na nalazištu Ferenčica pretpostavljeno postojanje većeg i značajnog rimskog nalazišta, 2014. g. provedena su geofizička istraživanja, a tijekom rujna 2015. godine provedena su arheološka iskopavanja nalazišta Ferenčica koja je provodio Muzej Međimurja Čakovec.

Muzej Croata insulanus Grada Preloga u kolovozu i listopadu ove godine, proveo je geofizička arheološka istraživanja s ciljem procjene arheološkog potencijala na širem području antičkog lokaliteta Ferenčica. Za geofizička istraživanja koristila se magnetska metoda, georadarska metoda i geoelektrično kartiranje. Istraživanje je izvršila firma Gearh d.o.o., pod vodstvom doc.dr. Branka Mušiča. Jedan od bitnih ciljeva geofizičkih istraživanja bilo je dopunjavanje i objedinjavanje najnovijih rezultata s nekoliko prethodnih geofizičkih istraživanja, kao i usporedba s rezultatima arheoloških iskopavanja za procjenu površine antičkog kompleksa i planiranja daljnjih arheoloških istraživanja. Prema rezultatima geofizičkih i arheoloških istraživanja lokalitet se rasprostire na površini približno 200×200 m. Njegov se središnji dio nalazi većim dijelom u šumi, a manjim na održavanom travnjaku sa zapadne strane šume. Prema rezultatima geofizičkih istraživanja jasno su vidljivi ostaci arhitekture i na poljoprivrednoj površini sa sjeverne strane šume, a najnoviji rezultati ukazuju i na ostatke arhitekture na istočnom rubu šume.

Magnetskom metodom najefikasnije prepoznajemo anomalije koje su rezultat induciranog tipa magnetizacije različitih negativnih arheoloških struktura, kao što su u danom arheološkom kontekstu antičkog kompleksa ostaci arhitektonskih elemenata od opeke, srušena krovišta od tegula i ostaci keramičkih i metalurških peči te deponije otpadnih materijala iz radionica. Na osnovu karakteristika magnetskih anomalija možemo zaključiti da su na poljoprivrednim površinama na sjevernoj strani istražne površine ostaci arhitekture oranjem već dosta uništeni, ali su dijelom još uvijek prisutni na primarnom mjestu. Magnetometrijom su otkriveni brojni arheološki izvori magnetskih anomalija, koje jasno ukazuju na ostatke rimske arhitekture. Prepoznaju se brojne linearne magnetske anomalije induciranog tipa zbog zidova od kamena, kao i područja iznimno jakih magnetskih anomalija zbog naslaga opeke i tegula. Na osnovu magnetskih mjerenja određen je središnji dio lokaliteta, ako i krajnji zapadni i sjeverni rub ostatka arhitekture tog antičkog kompleksa.
Georadarskom metodom otkrivaju se čvrste strukture (od kamena, opeke,…) dok je cilj istraživanja utvrđivanje njihovog točnog položaja, usmjerenja, dimenzija, dubine ispod površine i stupnja sačuvanosti. Ova metoda omogućava otkrivanje i slabije sačuvanih arheoloških ostataka od kamena i opeke. Na rezultatima georadarskih istraživanja prepoznajemo linije i područja pravilnih tlocrtnih formi relativno jačih georadaskih signala, koji ukazuju na ostatke antičke arhitekture. Rezultati prikazuju raznolikost u amplitudama, dubinama i tlocrtnim oblicima izmjerenih georadaskim signalima. Ostaci arhitekture su na rezultatima georadaske metode na nekim mjestima vidljivi do dubine najviše 2 m ispod površine, ali se u glavnom pojavljuju samo do dubine ca. 1 m.
Metoda geoelektičnog otpora je metoda kojom se prije svega otkrivaju različite čvrste strukture visokog otpora kao što su ostaci zidova. Ovom su metodom provjereni i dopunjeni rezultati georadarske metode na mjestima s ostacima arhitekture. Također, ova metoda daje dobar uvid u svojstva geološke podloge. U danim okolnostima su to naslage šljunka koje mogu bitno utjecati na rezultate georadarske metode. Prepoznavanjem tih naslaga je interperetacija rezultata georadarske metode puno pouzdanija.