MUZEJ CROATA INSULANUS | Izložba Kak se negda gostilo
1844
post-template-default,single,single-post,postid-1844,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.1.2,wpb-js-composer js-comp-ver-7.9,vc_responsive

Izložba Kak se negda gostilo

Međimurski svadbeni običaji dio su životnih običaja, a uz rođenje i smrt jedan su od tri najvažnija trenutka u životu pojedinca. Također, važan su element bogate kulturne baštine međimurskoga kraja. Osnovni elementi svadbe uglavnom su jednaki na području cijelog Međimurja. Postoje male razlike u svadbenim običajima donjeg i gornjeg Međimurja, ali i među susjednim selima u Međimurju.

Izložbom Kak se negda gostilo u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga prikazani su svadbeni običaji donjeg Međimurja, od snoboki, ozavaja, priprema za svadbu, važnih funkcija u svadbenom ceremonijalu i brojnih igrokaza, uz prikaz arhivskih dokumenata, fotografija i filmova, te razgovora s kazivačima.

Svati su se najčešće priređivali zimi, u kasnu jesen ili rano proljeće, a ceremonija se održavala se ponedjeljkom, utorkom ili srijedom. U većini mjesta Donjeg Međimurja svadba je trajala jedan dan, dok je u nekima, primjerice u Donjem Pustakovcu i Domašincu, trajala dva ili tri dana. Svadbeno se veselje do druge polovice 20. stoljeća priređivalo u kući mladenca i mladenke. Mladenac je nakon vjenčanja zajedno s mladenkom odlazio na svadbeno veselje u njenu kuću gdje su bili do ponoći. Oko ponoći mladenka je skidala svadbeni vijenac i stavljala na glavu rubac ili poculicu, što je označavalo kraj djevojačkog i početak bračnog života. Tada su zajedno, uz blagoslov njenih roditelja, otišli njegovoj kući i nastavili svadbeno veselje.

Na svadbu su roditelji mladenaca pozivali kumove, najbliže rođake i prve susjede s lijeve i desne strane, nikad one preko puta. Starešina / kapitan / kapeton je, uz mladence, imao najznačajniju ulogu. On je bio ujedno i vođa svadbe, organizator. U nekim mjestima bila su dva kapetona – primeš kapeton i šerek kapeton. Primeš kapeton je bio starješina kod mladenke, a šerek kapeton kod mladenca. Za tu su ulogu birali iskusne i šaljive govornike iz sela.

Mnoge običaje možete oživjeti posjetom izložbe u Muzeju ili klikom na digitalnu izložbu: https://muzej-croata-insulanus.hr/digitalna-noc-muzeja/. Uz Muzej Grada Prelogu, izložba je realizirana uz brojne suradnike, iz stručnog etnografskog aspekta u realizaciji je sudjelovala profesorica Tajana Štefok, članovi Udruge umirovljenika Prelog i članice Udruge „Izvor“ Ivanovec izradile su građu za izložbu, Marija Bermanec, Nada i Pavao Kalšan i Marija i Rok Sokač sudjelovali su u realizaciji dokumentarnog filma za potrebe izložbe: https://www.youtube.com/watch?v=1fId_ScC5VE, Muzej Međimurja Čakovec, Državni arhiv  za Međimurje u Štrigovi i Marija Novak posudili su građu za izložbu, mnogi građani Preloga i šire pomogli su u ostvarenju izložbe posudbom fotografija iz privatnih arhiva.

Srednja škola Prelog je povodom Valentinova 2011. godine organizirala prikaz međimurske svadbe iz vremena 60-ih godina 20. stoljeća, a učenici Osnovne škole Draškovec okupili su se sa svrhom oživljavanja starinskih običaja vjenčanja u Draškovcu 2016. godine. Hvalevrijedno uprizorenje učenika zaživjelo je u obliku filma Ftičeki se ženiju koji donosimo na sljedećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=nrICMAsmak0&fbclid=IwAR3G_P1UlRUcHg81qs8Px-o2FOCbnoC1fYXY21zj32bp6kPt6uEBgG4FkiA.

Izložba Kak se negda gostilo u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga može se razgledati do 28. veljače 2022. godine.